Veseli blog

Jutro. Snijeg. Čaj. I neizbježne dnevne novine. Ovo jutro čitam Dnevni avaz.

Između foto-priča o polomljenim šahtovima i crne hronike, naletim i na tekst o ministrima, poslanicima i ostalim krvopijama našeg društva, kako kantonalnim, tako i federalnim.

Čitam o famoznom Zakonu koji svima njima omogućava da ih država (to jeste: ja, ti, i svi ostali) finansira i slijedećih godinu dana, kako im prelaz na "normalan" život ne bi bio pretežak. I to sa barem 1.400 maraka mjesečno, maraka koje ja ne zaradim radeći cijeli mjesec, a ne sjedeći kod kuće. 

(podsjetnik sebi: slijedeće izbore se kandidiram za BILO šta)

Čitam i reakciju bivšeg kantonalnog ministra kulture, čovjek poznatijeg po Tomato reklamama, nego svom ministarskom radu.

I on traži uzdržavanje. Nema posla. Očito nema ni para. Slabo se zaradi bivanjem ministrom, a još slabije reklamama, TV emisijama i predstavama.

I to bi bila još jedna od onih priča koje inače preskočim, jer se ne volim sekirati i crnjačiti, ali mi je u oči upala ministrova reakcija na zlobne jezike koji misle da ga država ipak ne bi trebala uzdržavati.

"To je moje zakonsko pravo!" kaže ljutito ministar, povrijeđen jer se neko našao dovoditi to u pitanje. 

 Zakonsko pravo...  Pravo koje si sam sebi izglasao.. Ali eto opet zakonsko pravo, bez obzira.

Međutim, dragi bivši ministre, samo zato što je nešto zakonito, ne znači i da je moralno....

Ne tako davno, momak s kojim sam tada hodala "ukrao" je moj Facebook status  i postavio ga na neke Internet grupe...

I potpisao me... Imenom i prezimenom. 

Što možda i ne bi bio problem da taj status nije negativno komentarisao stil života određene osobe iz MOJE porodice. Stvar koja je trebala ostati u krugu mojih FB prijatelja (Ok, priznajem i njih je stotinjak, što nije malo, ali ipak...) nastavilo svoj život van moje kontrole. Kao kakvo mutant čudovište koje sam ne htijući stvorila.

Kao rezultat sam više od pola godine strepila i proučavala rečenice osobe o kojoj sam pisala jer sam bila uvjerena da ZNA. (Zašto me gleda onako? Da li ZNA? Da li je iskrena ili sarkastična? Da li ZNA?) 

Iz te muke i razorene veze, naučila sam važnu lekciju:

"What happens on Facebook, doesnt stay on Facebook" 

Moj tadašnji momak već davno je bivši, status je izbrisan sa svih grupa,

ALI on (status) ipak je živio i dalje ------> Na prvoj stranici Googla.  (što sam sasvim slučajno otkrila kad sam se u-googlala)

I živio je mjesecima nakon brisanja, da bi nedavno nestao. Tek tako. Ogroman virtuelni kofer je prestao da me slijedi.  

Slijedeći put bit ću pažljivija. Obećajem. I sa momcima i sa statusima :)

Iz ove perspektive, slijedeći tekst mi djeluje vrlo zanimljivo.

 http://www.associatedcontent.com/article/5471562/how_to_ungoogle_yourself.html?cat=15

Ok, pokusavam biti pozitivna. Trudim se.

Jutros sam krenula na posao. Izasla iz tramvaja i presla preko mosta. Onda je jato pataka preletilo ispred mene.

Takoooooooooooo slatko!!!!

Nastavila sam sam pjesaciti uz obalu rijeke. S druge strane paslo je stado ovaca. Načičkane bijele čupave ovce.

I onda sam skontala....

.... ja baš daleko radim.....

Drago mi je da imam blog. Jer gdje bih drugo ispričala standardnu pricu ljubavnog života mog:

Moj momak je moderan. Vrlo moderan. Toliko moderan da komuniciramo mislima. Nama ne trebaju telefonski pozivi, e-mailovi, SMS-ovi ili druga sranja kojim se zabavljaju ostali parovi... To je takooooooooooo prošlost....

Dobrodošli u ljubavne veze 21. stoljeća!

Moj momak praktikuje telepatiju. Ja se još učim. Misli su vrlo problematične. Nekad mi pobjegne koji SMS, ali kad on ne odgovori, i ja se odmah prebacim na telepatiju. Barem do slijedećeg trenutka slabosti....

A on je uporan. Njega slabosti ne diraju. (Iako sam ga - opet u trenutku slabosti - prošle sedmice molila da me češće zove) On je, naizgled popustio i rekao: zvat ću te od ponedjeljka...

Ali nije...

Telepatija i dalje hara.

A ja razmišljam da raskinem...

Onako... telepatski.... 

Kao i svako jutro, tako sam i ovo započela na Sarajevo-x :)

"Čehinjama stoji na raspolaganje zanimljiva vrsta usluge: iznajmljivanje "muža na sat" koji dolazi kući da obavi razne popravke, pomjeri kabaste stvari, okreči neku prostoriju – da pozavršava sve ono što pravi suprug ne stigne ili ne umije uraditi."

Eh, vidite, odmah mi je na pamet pala sijalica u kupaonici koja je crkla prije četiri dana i koju jos nisam stigla (nisam znala : ) zamijeniti, pa sam osudena da se kupam i sminkam uz svijecu.

Ovo prvo i nije problem, naprotiv cak je i romanticno, ali druga stavka je poprilicno problematicna, jer su se kolege na poslu vec pocele zaliti da izgledam "umorno", a i momak s onog "date"-a od prije dva dana vise se nikad nije javio... Okrivit cu svijecu za to...

I tako dodem do pametnih Ceha. Cehinje mogu unajmiti "pomoc"

A Bosanke (i Hercegovke)? Hm.... Mislim da cu biti osudena na svijecu jos nekoliko dana....

A zar ne bi bilo lijepo doci kuci s posla, umorna, a onda neki zgodni dasa pokuca na vrata da mi zamijeni sijalicu.. usput me izmasira i napravi veceru... ah... i vise se ne moram sminkati uz svijecu...

Ljepota!